“Plešem zbog sebe i uživam u svakoj sekundi”

Sandra Weitner radi kao profesorica engleskog u jednoj školi stranih jezika. Gotovo cijeli život rekreativno se bavi plesom,  a trenutno pleše u Liberdanceu, u klasi profesorice Silve Muradori. Sa Sandrom smo razgovarali o tome kako u tridesetima još uvijek pleše balet i zašto to uopće radi.

Kada si počela plesati?

Sandra: Prvi put još u osnovnoj školi. Mislim u 6.razredu. Jazz dance.

U kom studiju? Koji baletni pedagod?

Sandra: Prvi susret s plesom bio je kod Mirjane Preiss, nisam sigurna koji je to bio studio. Ali kratko sam bila tamo jer mi nisu odgovarali termini pa sam neko dulje vrijeme išla kod Edite Cebalo na jazz dance.

Sve skupa, koliko dugo plešeš balet?

Sandra: S baletom sam prvi puta počela prije jedno 10 – ak godina. Ali nisam konstantno plesala. Bilo je to kod profesorice Nade Herceg u tadašnjem plesnom studiju ZPA.

Ulaz u plesni studio Liberdance, gdje Sandra pohađa satove klasičnog baleta/ Foto: Zrinka Korljan

Zašto nisi upisala u baletnu školu?

Sandra: Pokušala sam kad mi je bilo 11 godina. Nisam prošla audiciju. Rekli su – zatvorenost i nedovoljno elastične ahilove tetive.

Jesi li prekidala pa opet upisivala?

Sandra: Jesam. ZPA se ugasio nakon dvije ili tri godine. Tada  nisam plesala jedno 4 godine  dok nisam pronašla ovo u Liberdanceu. Teško mi je bilo pronaći termine jer radim popodne, a u to vrijeme održava se 95% plesnih tečajeva. To je bio glavni razlog sto nisam plesala.

Koliko dugo si u Liberdanceu?

Sandra: Ovo mi je četvrta godina.

Sandra izvodi vježbu/ Foto: Zrinka Korljan

Jesi li zadovoljna onim što tamo dobivaš?

Sandra: S pedagogom sam jako zadovoljna. Najbolji pedagog kojeg sam imala do sada. A dvorana bi se mogla malo bolje održavat (čistoća, podloga na podu, štapovi…).

S obzirom da se nisi odlučila za profesionalnu karijeru, kako to da si ipak nastavila plesati?

Sandra: Ples je nešto sasvim drugo. Nije nužno da si profesionalac a da to postane dio tvog života i velika ljubav. Jedno vrijeme mi je bilo žao sto nisam profesionalac, ali onda sam shvatila da to nije razlog zbog kojeg ne bih mogla uživati u plesu. Plešem zbog sebe i uživam u svakoj sekundi.

Misliš li nastaviti s baletom ?

Sandra: Naravno, dokle god budem mogla, što zbog posla sto zbog drugih okolnosti u životu. I ako bude ovih ranijih termina u studijima, naravno. Ples je nešto sto bi zadnje napustila. Pa čak i ako  ne budem više mogla dolaziti na balet zbog tehničkih razloga (vrijeme, ili da pedagog prestane raditi..) pokušat ću naći neki trening na koji ću stizati.

Kako tvoja okolina reagira na to što plešeš?

Sandra: Uglavnom pozitivno. Neki se čude zašto bas klasični balet, al svi su već navikli.

Sandra sluša uputstva baletne pedagoginje o izvođenju vježbe na štapu/ Foto: Zrinka Korljan

S obzirom da radiš, kako ti je kombinirati posao i balet?

Sandra: To mi je bio problem nekoliko godina kao sto sam već rekla. A na žalost može se dogoditi da se promijene termini u studiju. U Zagrebu baš nema puno mogućnosti baviti se klasičnim baletom amaterski uz profesionalnog pedagoga poput Silvije.

Želiš li nešto dodati, na kraju?

Sandra: Išla sam na razne plesne tehnike, poput jazz dancea, modernog baleta, grahama i slično. Nigdje nisam tako brzo i konkretno napredovala kao s klasičnim baletom. Želim reći da bi svatko tko se želi baviti plesom, bilo kojom tehnikom, stvarno trebao kao dio treninga imati i klasični balet. Balet izvlači najviše iz tijela i osnova je za bilo što dalje. Zato bi preporučila svim mladima koji počinju plesati, da uz tehnike koje ih vise zanimaju obavezno upisu i klasični balet, barem kao trening. A sigurna sam da ce ga većina i zavoljeti.

Sandrina zadnja rečenica čini se kao jasna poruka svim baletnim skepticima. Ona je dokaz da se balet može voljeti bez obzira na način na koji se njime bavite i godine koje imate.

Snimku Sandre kako pleše pogledajte u videu.

(Autor snimke:  Zrinka Korljan)