Smiled Ballerina

… η ανθρώπινη ζωή είναι ενας χορός…

S 23 godine prvi put u baletnim papučicama

Monika Nožinić studentica je socijalnog rada. Ono što je izdvaja od ostalih je činjenica da pleše klasični balet. Prije samo dva mjeseca upisala je klasove u Liberdanceu, u klasi Silve Muradori. Zanimalo nas je kako je do odluke o klasici uopće došlo i kako se zapravo snalazi u tome.

Baletom si se počela baviti tek prije dva mjeseca… Zašto baš baletom?

Monika: Jer mi je teoretski bio najbliži od svih ostalih aktivnosti kojima sam se namjeravala baviti, jer me zanima takav oblik umjetnosti, zato što želim popraviti svoje držanje i zato što se u ovoj fazi života želim rekreativno, ali aktivno baviti baletom i što više napredovati u istome.

Zrinka Korljan

Monika vježba prije klasa/ Foto: Zrinka Korljan

Jesi li ikad plesala balet?

Monika: Nažalost, prije nisam, jer takva mogućnost, dok sam još bila dijete, u mom gradu nije postojala, a kada sam došla na faks, ideja o baletu mi se činila fantastičnom, ali budući da nisam poznavala nikoga tko se time bavi rekreativno, a uz to sam bila sam prilično pasivna po pitanju pronalaska plesnog studija i upisa u isti, moja želja za baletom je na neko vrijeme bila u pozadini.

Je li ti žao zbog toga?

Monika: Naravno da mi je žao što nisam prije išla na balet, ali mišljenja sam da se sve to može nadoknaditi uz puno truda, volje, rada i muke. Budimo realni, u mojim godinama se ne mogu postići čuda i plesno iskustvo kakvo imaju (profesionalne) balerine koje se baletom bave od najranijeg djetinjstva i godinama, ali mali uspjeh je sigurno zagarantiran.

Kako se osjećaš s obzirom na to da je neobično u tvojim godina ući u baletne papučice?

Monika: S obzirom na godine u kojima sam se počela baviti baletom, osjećam se sjajno, jer znam da radim nešto pozitivno za sebe i svoje tijelo i uživam u onome čime sam se oduvijek željela baviti.

Zrinka Korljan

Monika izvodi pripremne vježbe na štangi/ Foto: Zrinka Korljan

Kako reagira tvoja okolina?

Monika: Okolina reagira čudno, ali u svakom slučaju vrlo pozitivno. Uglavnom im je čudno kad čuju da jedna odrasla ide na balet, ali kad čuju riječ ˝rekreativno˝, sve im je jasnije.

Gdje si kupila opremu i što je sve sačinjava?

Monika: Od opreme imam bijele, platnene baletne papuče, kupljene u specijaliziranoj trgovini za ples i rekreaciju – Rondo, a ostatak opreme čine tajice, te majica kratkih rukava. Uskoro planiram kupiti body, a u dogledno vrijeme i neki dres.

Kako ti je na klasovima?

Monika: Fizički mi je prilično teško i naporno, ali mogu izdržati, jer sam uporna i imam dovoljno snage, kao i neiskorištenog potencijala. Budući da se u životu nikad nisam bavila tjelesnim aktivnostima (tjelesni odgoj u školi isključen), treba mi puno više vremena i puno treninga kako bih došla u što bolju formu i kondiciju.

Kakva je tvoja baletna pedagoginja?

Monika: Profesorica je malo stroga, ali je profesionalna i želi samo najbolje za nas, kako bismo bili dobri u onome što radimo i što nas zanima. Ponekad se malo zanese, pa zaboravi da je većina nas upisala početni tečaj baleta čisto rekreativno i čudi se kako nemamo dovoljno znanja za određene vježbe koje ponekad znaju biti jako naporne, ali nemam nikakvih zamjerki, jer želi izvući ono najbolje iz nas i naučiti nas disciplini i kontinuiranom radu. Profesorica je ona koja nas uči i zato iz svakog klasa moramo izvući ono najbolje i to primijeniti na sebi.

Koliko misliš da si dosad naučila?

Monika: Mislim da učim sporo, jer su određene baletne pozicije koje izvodimo prilično složene, pa mi treba malo više vremena da ih upamtim, ali znam da se moje znanje u ovih mjesec i nekoliko dana dosta proširilo i osjećam da iz tjedna u tjedan znam i napredujem sve više i više.

Zrinka Korljan

Monika izvodi pripremne vježbe na podu/ Foto: Zrinka Korljan

Vidiš li neku budućnost u baletu?

Monika: Što se vlastite budućnosti u baletu tiče, moram priznati da baš i nisam perspektivna. Samo ću reći da ću se truditi biti što bolja u onome što radim i nastojat ću se time baviti onoliko koliko budem mogla. Ne vidim se u baletnim vodama, jer sam se ipak prekasno počela baviti baletom da bih ostvarila bilo kakav, značajniji uspjeh. Balet kao rekreacija i razvijanje tjelesne snage je trenutno idealan opis kako vidim sebe u budućnosti vlastitog bavljenja baletom.

Jesi li sretna zbog odluke da upišeš ovaj ples?

Monika: Jesam, sretna sam i zadovoljna baletom i veselim se svakom odlasku na trening. Nakon treninga budem iscrpljena, ali i napunjena pozitivnom energijom, jer se nakon vježbi osjećam fizički lakše i psihički bolje, jer znam da činim nešto dobro za svoje tijelo i radim ono što me ispunjava.

Čini se da je svima koji se bave baletom, neovisno o dobi, zajedničko uživanje u njemu. Svi se slažu u dvije stvari: da je jako bolan i da je prekrasan. Iz svega proizlazi samo jedan zaključak: balet usrećuje. Kako one koji ga gledaju tako i one koji ga plešu.

Snimku Monike pogledajte u videu.

(Autor snimke:  Zrinka Korljan)

Advertisements

December 9, 2008 Posted by | ballet schools | , , , , | 17 Comments