Smiled Ballerina

… η ανθρώπινη ζωή είναι ενας χορός…

Ocjena ove baletne sezone

Baletna sezona 2009./2010. donijela je neke zanimljivosti. U tom pogledu moramo potpuno odbaciti izvedbe Don Quijotea, Trnoružice, Labuđeg jezera i Pepeljuge. Premda su svi nabrojani stari baleti koji se plešu jako dugo, ukazuju na problem koji se događa u našem baletu: nema novosti. Ukoliko se zaviri u programe zagrebačog HNK kroz povijest, vidjeti ćemo da je u različitim razdobljima bilo više ili manje kreativnosti i dobrih koreografa, no da su se redovno postavljali novi baleti. Zadnja kreativna faza zagrebačkog HNK završila je oko 2000. Već 10 godina to kazalište koreografski stagnira (neki zlobnici bi rekli da stagnira i plesački, no ne bismo trebali otpisati naš baletni ansambl: u njemu ima kvalitetnih i talentiranih plesača. Problemom bi se moglo nazvati samo to što se ponekad za neke uloge odaberu plesači kojima oni najbolje ne pristaju). Jasno, problem je u nedostatku mladih koreografa, koji bi oživjeli naš balet.
HNK se trudi, svake godine, učiniti barem jednu novu stvar, donijeti dašak inozemnih plesačkih kretanja. No to ostaje Sizifov posao, jer ne nailazi odjeka kod naših plesača. Ipak, ova godina nešto je promijenila. Osim što je prikazan Fado, koji je bio zanimljiv spoj suvremenog plesnog izričaja i glazbe, tu je ono što više oduševljava i budi nadu: Koreolabos. Nakon 10 godina pauze, ponovno su neki plesači ansambla dobili priliku otplesati vlastite koreografije. Sve su bile nove, živahne, osvježile su našu centralnu plesnu kuću, a među njima najviše se istaknula Edina Pličanić, koja je duhovitim pristupom plesu pokazala ono što su mnogi zaboravili – da je ples zabavan.
Viđene koreografije unijele su nadu da bi se naš balet ponovno mogao biti maštovit. Raduje i plan HNK za iduću godinu: planira se prikazivanje Tišine mog šuma, koreografa Lea Mujića, a pod nazivom “Gostujuća baletna predstava” možda se, kao i ove godine, krije Koreolabos.
Moguće je da nova gibanja doprinesu većem broju zaljubljenika u balet, jer nažalost, balet doista vole samo oni koji su na neki način povezani s njim. Bijeli baleti su potrebia, i sigurno je da pola repertoara trebaju činiti upravo ta djela. No jasno je i da, ako se nešto ne napravi i ako naš balet ne bude pratio svjetske trendove i davao prilike mlađim koreografima, nastavljamo s razdobljem stagnacije. A to produžavanje agonije ne može trajati vječno.

July 22, 2010 - Posted by | Ballet critics

No comments yet.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: