Smiled Ballerina

… η ανθρώπινη ζωή είναι ενας χορός…

Priča jedne balerine

Zrinka Korljan

Dunja na pozornici/ Foto: Zrinka Korljan

Dunja Zoričić od svoje petnaeste pleše u HNK. Sada na porodiljnom, a nakon njega se vraća na posao. Više pročitajte u intervjuu.


Kada si počela s plesom? S koliko godina? U kom studiju?

Dunja: Počela sam s plesom s oko 4 godine, roditelji su me upisali na balet u kazalište Trešnju i paralelno na njemački jezik, pa sam se s vremenom morala odlučiti koje mi je draže, jer je bilo prenaporno ići na oboje.

Kako je došlo do toga – oduvijek ti se sviđalo ili kako?

Dunja: Pa ne sjećam se točno, ali znam da mi se s vremenom sve više sviđao balet i postajala sam sve ozbiljnija u vezi tog ‘hobija’.

U kom si trenutku odlučila da ćeš postati profesionalna plesačica?

Dunja: Nije to bio trenutak, nego me nešto vodilo sve dalje i dalje, usprkos svim bolovima koji su me pratili, i puno puta sam pomislila da ću odustati i nekako ipak svaki puta odlučila da mogu dalje.

Opiši malo svoje školovanje…

Dunja: Paralelno su bile baletna škola i osnovna, pa srednja škola. Srećom sam živjela na 10 min od svih škola i stizala barem ručati doma, dok su mnoge druge cure živjele daleko od grada i cijeli dan bile vani bez ikakvog odmora. Bilo je i povreda, imala sam i jednu jako veliku, koja me pratila godinama. Ali sve sam nekako uspjela prevladati i ići dalje. Klasovi su bili jako naporni, bile bi crvene u licu kad bi izlazile iz dvorane.

Zrinka Korljan

Špice, koje joj je oslikao brat, poznati zagrebački grafiter/ Foto: Zrinka Korljan

Kada si počela raditi u HNK? Kako je do toga došlo?

Dunja: U HNK sam počela raditi od svoje petnaeste godine, povremeno kao ispomoć u raznim predstavama, a 1998 sam za stalno došla. Došla sam u HNK jer sam htjela ostati u Hrvatskoj.

Jesi li zadovoljna angažmanom tamo?

Dunja: Pa uglavnom sam zadovoljna. Bilo je svega; lijepih i ružnih trenutaka, lijepih predstava i suza, bolova, žuljeva.. Ali mi smo tamo kao jedna velika obitelj i volimo se i lijepo nam je.

Navedi par uloga koje su ti ostale u najljepšem sjećanju.

Dunja: Čarobnjak (Mačak u čizmama), predstava ‘Prasak’, kurtizana (Romeo i Julija).

Postoji li neka anegdota koja se dogodila u tvojoj karijeri?

Dunja: Evo jedne: kada sam plesala princezu u 3.činu Labuđeg jezera na jednom gostovanju, plešući sam se zabila ravno u princa. Poslije smo se svi smijali, ali nije mi baš bilo smiješno tada na sceni. A jednom davno, još smo bile u školi i kao ispomoć ansamblu bile u kazalištu, moja draga prijateljica je ušla u roza grijačima na ‘bijelu’ scenu 4.čina Labuđeg jezera. To uvijek iznova prepričavamo kada se nađemo.

Zrinka Korljan

Dunja u dječijoj sobi/ Foto: Zrinka Korljan

Kada si otišla na porodiljni? Kada se vraćaš?

Dunja: Početkom prošle sezone, a vraćam se kada dijete navrši godinu dana.

Da li vježbaš još uvijek, ili s tim počinješ kad se vratiš u kazalište?

Dunja: Ne vježbam, fali mi vremena, samo se istežem koliko stignem, a početi ću najvjerojatnije krajem ove sezone.

Da li ti je tokom trudnoće nedostajao ples?

Dunja: Nije mi nedostajao jer sam bila u ‘trudničkom filmu’ i preplavljena osjećajima!

Koji balet je tebi osobno najdraži? Koja uloga?

Dunja: Najdraži su mi Labuđe jezero i  Ščelkunčik, a uloge Julija (Romeo i Julija), crni i bijeli labud (Labuđe jezero) i Vila šećera (Ščelkunčik).

Čini li ti se da se balet popularizirao zadnjih godina?

Dunja:Čini se da je, vjerojatno i zbog cijena, ali i ljudi su malo više zainteresirani za balet zadnjih godina. Rasprodane su karte dosta unaprijed i teško ih je ponekad i nabaviti, što mi je jako drago, naravno.

Želiš li reći nešto što te nisam pitala?

Dunja: Pa mogu dodati da jako volim gostovanja s baletom jer se uvijek odlično zabavimo i uživamo. Zadnjih godina ih baš i nije bilo, ali prije toga smo se dosta naputovali. Tako smo se uvijek nekako svakim putovanjem još više zbližili i zavoljeli. Ima zaista divnih ljudi u kazalištu! Izdvojila bi gostovanje u Grčku s predstavom ‘Prasak’, Barbare Novković – Novak 2000.g. Baš smo se nauživali.

Pošto smo od Dunje dobili odgovore na sva pitanja koja su nas zanimala, prepustili smo je njenoj kćeri. Malena se neko vrijeme igrala maminim špicama – pa, tko zna, možda jednog dana postane talentirana balerina, baš kao i mama.

Advertisements

January 5, 2009 Posted by | big ballet names | , , , , , | 9 Comments