Smiled Ballerina

… η ανθρώπινη ζωή είναι ενας χορός…

19. stoljeće

U 19. stoljeću, u doba romantizma, Francuska je opera postala konzervativna, no ubrzo su čelni ljudi te organizacije shvatili da ne mogu ignorirati zahtjeve publike kojoj je bilo dosta mitskih bića i koja je željela bolje plesače. „Ples na špicama, odnosno vrhovima prstiju – pointe technique, lepršavi kostimi (tutu), koji su trebali dočaravati bestežinski ples, balerine poput mističnih eteričnih bića- vila su pojmovi koji se vežu uz to razdoblje.“ Počeo se sustavno uvoditi baletni klas, čiste pozicije su se podrazumijevale, a posljedica fizičke spremnosti plesača bilo je plesanje na prstima (što postaje dominantan način plesa balerina). Nije zabilježeno koja je balerina prva tako počela plesati, a pretpostavlja se da je taj proces išao malo po malo: najprije dizanje na prste, potom koji korak, onda opšivanje papučica na vrhovima (iako to nisu špice, one su se pojavile tek kasnije) sve do arabesque poza. Prvi zapis koji potvrđuje da su žene plesale na prstima je gravura napravljena prije 1820., no ne znamo ime te plesačice (postoje četiri balerine koje bi to mogle biti: Anna Heinel, Fanny Elssler, Amalia Brugnoli te Avdotja Iljinična Istomina, no ni za jednu od njih to nije potvrđeno). 1830. događa se – ona! „Tada je Marie Taglioni – bolesno mršava, zaobljenih ramena, ruku predugih u odnosu na tijelo – toliko usavršila svoj smisao za brzinu i lakoću, da publika nije stigla opaziti njezine nedostatke.“ Taglioni je debitirala u Beču 1822., u baletu kojeg je za nju postavio njen otac Filippo (balet se zvao „Prijem mlade nimfe kod Tepsihore“). Od tada počinje njena slava – pišu se baleti za nju – i njezin lagani (lepršavi) stil plesanja. Ona je plesala prvu Slyphide – i posve je promijenila baletni svijet. U tom baletu, koji se i danas pleše, prvi put su spušteni zastori između činova (pa publika nije mogla vidjeti pripreme), rasvjeta u gledalištu je smanjena, glazba je bila manje ozbiljna, a osmišljen je i novi kostim za balerinu – gornji dio bio je tijesan, a suknja napravljena od bijele gaze (uz tada revolucionarne dosege koje je omogućilo plinsko osvjetljenje nije ni čudo da su se Parižani zaljubili i taj balet, i da su se žene češljale u stilu Silfide). Od tada su muški plesači pali u sjenu. Još je jedna zanimljivost vezana uz taj balet – po prvi je prerevna publika vraćena u gledalište – zvuči nevjerojatno, ali prije je bilo normalno da oni u publici koji ne žele propustiti nijednu riječ ili pokret učinjen na sceni sjede na pozornici i gledaju). Druga velika zvijezda tog vremena je Fanni Elssler, koja je oduševila publiku baletnom verzijom španjolskog plesa Cachucha, te je postalo normalno uvoditi nacionalne plesove u balete. Teophile Gautier opisao je te dvije balerine ovako: Taglioni, koja je plesala u bijelom muslinu i tumačila eteričnu silfidu kao kršćansku, a Elsser, koja je plesala u rozom satenu i crnoj čipki kao pogansku plesačicu. Treća velika plesačica tog vremena bila je Carlotte Grisi, čiji je obožavatelj Gautier za nju napisao balet Giselle. To je bio najpoznatiji balet tog razdoblja, a on se pleše i danas. U njemu su objedinjene karakteristike tog razdoblja: isprepliće se zemaljski i nadzemaljski svijet, spojen čvrstom dramskom radnjom. Zanimljivo djelo tog vremena je i „Pas de Quatre“, u kojem su plesale Taglioni, Grisi, Fanny Cerrito i Lucile Gran, a koji je rađen u formi divertismana (ples bez sadržaja) i koji je napravljen kako bi pokazao plesne sposobnosti svake od plesačica.
U vrijeme romantizma pojavljuje se nova vrsta baleta, tzv. bijeli balet. To je takva vrsta baleta u kojem je karakter baletnih koraka podređen sadržaju baleta. Balerine se uzdižu na vrhove prstiju, postaju eterična i prozračna bića (zato i jesu nastale baletne papuče koje mi nazivamo špicama – kako bi balerine djelovale kao da lebde). Muški plesači ustupaju mjesto balerinama, te oni postaju samo mimičari (odnosno, nosači balerine). Hiton se ukida, a plesačice nose duge, prozračne haljine koje se nazivaju tutuima. Oni se kasnije skraćuju tako da ne prijelaze gležnjeve, te osim što balerinu prekrivaju izmaglicom, potpuno oslobađaju korake.

November 16, 2009 Posted by | ballet history | , , , , , , , , , , , , , , | Leave a comment