Smiled Ballerina

… η ανθρώπινη ζωή είναι ενας χορός…

Baletna bajka počinje…

Priča o baletu počinje u 15. i 16. stoljeću, u Italiji, na dvorovima aristokracije koja je na svojim zabavama plesala, no tek u 17. stoljeću dolazi do odvajanja od društvenih i dvorskih plesova, te tada počinje razvoj profesionalnog kazališnog baleta.
U 15. stoljeću se prvi put dvorski plesovi nazivaju baletti, što je označavalo figuralni ples i svaki od njih imao je svoju temu. „U osnovi su baletti bili uprizorene ili djelomično scenski prilagođene verzije društvenih plesova tog doba; neki su proizašli iz protokola dvorske etikete, a drugi potekli iz krepkih i neobuzdanih zabava seljaka, doduše profinjenih zahvaljujući dodiru s vladajućom suzdržljivošću plemenitog stila.“
Sredinom 15. stoljeća pojavljuju se prva teoretska djela koja govore o plesnoj umjetnosti, koja sadrže opise plesnih koraka i čitavih koreografija te odjeće koja se tada nosila. Zato ih možemo smatrati prvim koreografskim kronikama. Najstarije djelo potječe od Guglielma Ebreoa a zove se „Rasprava o umjetnosti plesa“. Nakon toga Marco Fabrizio Caroso piše svoj „Il Balarino“ (plesač), djelo koje je doživjelo čak tri izdanja, a opisuje plesne korake i plesove koji su se u 15. i 16. stoljeću plesali u Italiji i Španjolskoj. Nakon njega, Thoinot Arbeao sastavlja „Orchesographie“, djelo koje je bogato ilustracijama plesova, koje pomažu dešifriranju koraka. Zato se danas to djelo smatra povijesnom bazom cjelokupne koreografije. Carosa piše djelo u kojem daje upute za ples na balovima, ali koristi i 1., 3.. i 4. poziciju, te ove današnje korake: plié, battement tendu passe, glissade, démi rond de jambes par terre, pas de bourre, coupe…
U tom razdoblju spectaculi (primitivni baleti) su postali važan dio kulturnih događanja na sjeveru Italije. Trionfi (kako su se nazivale trijumfalne parade) su bile poznate dvorske svečanosti koje je upriličivao Lorenzo de Medici, a i prije toga (dakle, prije 1489.) u Firenzi je zabilježeno da su poznati umjetnici sudjelovali u pripremi kostima i scenskih pomagala. Primjer je balet „ La Primavera“ , koji je inspiriran slikom Sandra Boticellija. Za taj je ples otac slikara Rafaela osmislio kostime, a scensku mašineriju Leonardo da Vinci. Balet je izveden 1470., a iz tog je vremena ostala upotreba riječi spektakl, koji danas neki govornici francuskog koriste za baletna uprizorenja.
Krajem 16. i početkom 17. stoljeća stvoreni su neki od koraka iz kojih će se razviti balet kakvog danas poznajemo. U to vrijeme bilo je važnije da plesač na pozornici izgleda otmjeno, nego da bude fizički sposoban mnogo toga otplesati, no bez tog razdoblja baleta ne bi bilo. Knjige iz tog doba, koje su bile svojevrsni priručnici (jer su davale upute onima koji plešu) nisu bile zahtjevne prema plesačima. Oni koji su ih pisali, kao i drugi koreografi, jesu bili profesionalni plesači, no nisu mogli ništa učiniti s dvoranima koji nisu bili fizički spremni (a k tome su plesali su glomaznim kostimima) U to se vrijeme nije plesalo na pozornici, nego u središtu dvorane, a pošto se nije moglo mnogo napraviti, koreografi nisu inzistirali na teškim pokretima nego na tlorisima – geometrijskim oblicima koje su plesači sastavljali tokom plesa.
Radnje baleta su često bile inspirirane literarnim djelima, a bitni su bili simboli i alegorije. Smatralo se da svaka umjetnost, pa tako i balet, ima utjecaj na gledatelje i da je bitan u obrazovanju gospode. Većina dvorskih baleta završavala je s velikim baletom, kojim se slavio povratak zajedništva i harmonije. Nakon toga plesao bi se bal u kojem su svi sudjelovali. Prije samog baleta dijelio bi se tiskani program koji bi sadržavao libreto (sadržaj baleta), stihove koji su se recitirali/pjevali, a nekad i objašnjenje simbola. U tim dvorskim i društvenim plesovima bilo je i stiliziranih elemenata iz narodnih plesova. Upravo su ti stilizirani plesovi (kojima su definirana pravila izvođenja) začeci baleta.
Smatra se da je 1489. izveden prvi balet, Entreé, u režiji Bergonzia di Botte, no zapravo je bila riječ o plesu koji je za vrijeme jela doprinosio ugođaju, tako da većina teoretičara taj ples i ne smatra baletom. Svi se slažu da je prvi pravi balet bio onaj otplesan 1581. pod nazivom „Ballet Comique de la Reine Louise“ (Komični kraljičin balet), koreografa Balthasara de Beajoyeulxa. Ovaj balet predstavlja sintezu elemenata francuske i talijanske scenske plesne umjetnosti i spada u vrstu dvorskog baleta ili baleta de cour, što je vrsta baleta koja se pojavljuje krajem 16. stoljeća na svim europskim dvorovima, ali je najuspješnija na francuskom. Inače, karakteristika dvorskih baleta bila je ta da u njima nastupaju isključivo plemići i kraljevski par.
Djelo „Ballet Comique de la Reine Louise“ bilo je vrlo uspješno ali i vrlo skupo, pa su se u narednim godinama stvarali baleti – maskerate, u kojima nema mitoloških tema, već se obrađuju one iz stvarnog života (povijesne i političke teme, a glavna misao im je da veličaju kralja i kraljevstvo) . Svakoj epizodi u tim baletima prethodio bi neki stih ili pjesma, a onda bi ih slijedio ples (zvan entrée,). Onda bi se opet pričala priča, pa bi opet slijedio ples, a sve bi završilo plesom u kojem bi se svi likovi pojavljivali zajedno na pozornici.

August 3, 2009 - Posted by | ballet history | , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

No comments yet.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: