Smiled Ballerina

… η ανθρώπινη ζωή είναι ενας χορός…

Priča jedne balerine

Zrinka Korljan

Dunja na pozornici/ Foto: Zrinka Korljan

Dunja Zoričić od svoje petnaeste pleše u HNK. Sada na porodiljnom, a nakon njega se vraća na posao. Više pročitajte u intervjuu.


Kada si počela s plesom? S koliko godina? U kom studiju?

Dunja: Počela sam s plesom s oko 4 godine, roditelji su me upisali na balet u kazalište Trešnju i paralelno na njemački jezik, pa sam se s vremenom morala odlučiti koje mi je draže, jer je bilo prenaporno ići na oboje.

Kako je došlo do toga – oduvijek ti se sviđalo ili kako?

Dunja: Pa ne sjećam se točno, ali znam da mi se s vremenom sve više sviđao balet i postajala sam sve ozbiljnija u vezi tog ‘hobija’.

U kom si trenutku odlučila da ćeš postati profesionalna plesačica?

Dunja: Nije to bio trenutak, nego me nešto vodilo sve dalje i dalje, usprkos svim bolovima koji su me pratili, i puno puta sam pomislila da ću odustati i nekako ipak svaki puta odlučila da mogu dalje.

Opiši malo svoje školovanje…

Dunja: Paralelno su bile baletna škola i osnovna, pa srednja škola. Srećom sam živjela na 10 min od svih škola i stizala barem ručati doma, dok su mnoge druge cure živjele daleko od grada i cijeli dan bile vani bez ikakvog odmora. Bilo je i povreda, imala sam i jednu jako veliku, koja me pratila godinama. Ali sve sam nekako uspjela prevladati i ići dalje. Klasovi su bili jako naporni, bile bi crvene u licu kad bi izlazile iz dvorane.

Zrinka Korljan

Špice, koje joj je oslikao brat, poznati zagrebački grafiter/ Foto: Zrinka Korljan

Kada si počela raditi u HNK? Kako je do toga došlo?

Dunja: U HNK sam počela raditi od svoje petnaeste godine, povremeno kao ispomoć u raznim predstavama, a 1998 sam za stalno došla. Došla sam u HNK jer sam htjela ostati u Hrvatskoj.

Jesi li zadovoljna angažmanom tamo?

Dunja: Pa uglavnom sam zadovoljna. Bilo je svega; lijepih i ružnih trenutaka, lijepih predstava i suza, bolova, žuljeva.. Ali mi smo tamo kao jedna velika obitelj i volimo se i lijepo nam je.

Navedi par uloga koje su ti ostale u najljepšem sjećanju.

Dunja: Čarobnjak (Mačak u čizmama), predstava ‘Prasak’, kurtizana (Romeo i Julija).

Postoji li neka anegdota koja se dogodila u tvojoj karijeri?

Dunja: Evo jedne: kada sam plesala princezu u 3.činu Labuđeg jezera na jednom gostovanju, plešući sam se zabila ravno u princa. Poslije smo se svi smijali, ali nije mi baš bilo smiješno tada na sceni. A jednom davno, još smo bile u školi i kao ispomoć ansamblu bile u kazalištu, moja draga prijateljica je ušla u roza grijačima na ‘bijelu’ scenu 4.čina Labuđeg jezera. To uvijek iznova prepričavamo kada se nađemo.

Zrinka Korljan

Dunja u dječijoj sobi/ Foto: Zrinka Korljan

Kada si otišla na porodiljni? Kada se vraćaš?

Dunja: Početkom prošle sezone, a vraćam se kada dijete navrši godinu dana.

Da li vježbaš još uvijek, ili s tim počinješ kad se vratiš u kazalište?

Dunja: Ne vježbam, fali mi vremena, samo se istežem koliko stignem, a početi ću najvjerojatnije krajem ove sezone.

Da li ti je tokom trudnoće nedostajao ples?

Dunja: Nije mi nedostajao jer sam bila u ‘trudničkom filmu’ i preplavljena osjećajima!

Koji balet je tebi osobno najdraži? Koja uloga?

Dunja: Najdraži su mi Labuđe jezero i  Ščelkunčik, a uloge Julija (Romeo i Julija), crni i bijeli labud (Labuđe jezero) i Vila šećera (Ščelkunčik).

Čini li ti se da se balet popularizirao zadnjih godina?

Dunja:Čini se da je, vjerojatno i zbog cijena, ali i ljudi su malo više zainteresirani za balet zadnjih godina. Rasprodane su karte dosta unaprijed i teško ih je ponekad i nabaviti, što mi je jako drago, naravno.

Želiš li reći nešto što te nisam pitala?

Dunja: Pa mogu dodati da jako volim gostovanja s baletom jer se uvijek odlično zabavimo i uživamo. Zadnjih godina ih baš i nije bilo, ali prije toga smo se dosta naputovali. Tako smo se uvijek nekako svakim putovanjem još više zbližili i zavoljeli. Ima zaista divnih ljudi u kazalištu! Izdvojila bi gostovanje u Grčku s predstavom ‘Prasak’, Barbare Novković – Novak 2000.g. Baš smo se nauživali.

Pošto smo od Dunje dobili odgovore na sva pitanja koja su nas zanimala, prepustili smo je njenoj kćeri. Malena se neko vrijeme igrala maminim špicama – pa, tko zna, možda jednog dana postane talentirana balerina, baš kao i mama.

January 5, 2009 - Posted by | big ballet names | , , , , ,

9 Comments »

  1. Bok, prvi put sam na ovom blogu i moram ostaviti komentar..🙂
    Dok sam bila djevojčica mnogi su me nagovarali na balet, bila sam i još uvijek sam onako mišićavo-mršava hehe..Jedna me učiteljica baleta(ili kak se to već zove) vidjela kako plešem na ritmici dok sam bila klinka i isto tako me nagovarala da upišem, ali me to tada nije zanimalo.. Nego sam ja trenirala nekoliko različitih sportova..u ni jednom se nisam baš našla, a svi su mi išli super, pogotovo sve što ima veze s plesom.. Ali me balet u to vrijeme nije zanimao.
    Sad imam 21 godinu i bavim se rekreativno aerobikom.. Kao i većina studenata nemam vremena za više od sat vremena dnevno..
    Od svoje 15 se divim iskreno balerinama i žalim što nisam i ja jedna od njih, jer je za mene već odavno prekasno😦

    Comment by Nataša | February 27, 2009

  2. Bok Nataša,

    to što imaš 21 ne znači ništa. Ja sam samo malo starija od tebe, isto tako studiram, i počela sam plesati isto s 21. Imaš jako dobru ponudu baleta za odrasle u tri studija, gdje te podučavaju ljudi koji znaju da nećeš plesati u HNK, ali da to jako voliš, i stvarno te puno toga nauče. I ja sam, kad sam počela, mislila da nemam više od sat vremena tjedno. Tako je išlo prvu godinu plesa, a sad već plešem u dva studija na četiri klasa. Nemoj propustiti priliku da uživaš tih sat vremena tjedno i da makar malo prestaneš žaliti što nisi balerina.

    Comment by zrinkakorljan | February 28, 2009

  3. Hvala na ohrabrenju, ali ja nisam iz Zg, ja sam iz Osijeka. Rado bih plesala🙂 ako nađem u Osijeku nešto što bi mi odgovaralo🙂
    Veliki pozdrav

    Comment by Nataša | March 3, 2009

  4. Sigurna sam da ćeš već nešto pronaći.
    Samo imaj na pameti ono što želiš.
    Sretno!

    Comment by zrinkakorljan | March 3, 2009

  5. Hvala! Zaboravila sam napisati i da imam probleme ligamentima u koljenu..

    Comment by Nataša | March 3, 2009

  6. zašto nema ništa o osnovnoj školi za balet i ritmiku u zagorskoj

    Comment by stela | June 29, 2009

  7. Nataša, dugujem ti komentar još od prije par mjeseci🙂
    Ako imaš probleme s ligamentima, onda je rekreativan ples super za tebe. Nije preveliko opterećenje za tvoja koljena.

    Stela, to je dobro pitanje, i obećajem da ću najesen (kad se vratim u Zagreb) pokušati doći do ravnateljice škole i pričati s njom. Biti će malo teško, jer ovaj blog radim ne više za faks nego sebi za ljubav, ali dati ću sve od sebe. Moja baletna pedagoginja predaje u toj školi, ali neprestano žicam tu ženu da mi pomogne, pa mi je više neugodno. Ali eto, pokušat ću.

    Comment by zrinkakorljan | July 12, 2009

  8. ivana jelda?….ovčarić…predavala mi je u zagorskoj…

    Comment by lina | January 16, 2010

  9. Da, Ivana…
    Ako ti je predavala onda se, vjerujem, slažeš sa mnom da je predivan pedagog…

    Comment by zrinkakorljan | January 17, 2010


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: